Samir Arnautović plagira domaće prijevode

U popisu korištene literature koja je navedena na kraju disertacije, kao i u fusnotama, ne referira se niti na jedan jedini domaći prijevod Nietzscheovih djela, iako su ona gotova sva bila prevedena u doba Arnautovićevog pisanja doktorata. Odatle slijedi da su svi citati koje Arnautović uredno vezuje uz originale na njemačkom jeziku njegovi vlastiti prijevodi – ali i da su to bolji prijevodi od onih koje je posve ignorirao. Kada se saberu svi brojni citati iz Nietzscheovog djela, to čini veliki dio disertacije (više od polovine), pa je pretpostavka da je i tu riječ o velikom autorskom doprinosu u uvođenju Nietzscheovog opusa u domaći akademski i kulturni ambijent. Zamislite Arnautović-germanista ispravlja čitavu biblioteku naših prijevoda Nietzschea! Nažalost, po svemu sudeći praksa „neprimjetnog posuđivanja domaćih prijevoda“ (čitaj: plagiranja), s kojom je započeo u magistarskoj radnji, Arnautović će nastaviti i posve je proširiti u svojoj doktorskoj disertaciji. Pouzdana indikacija takve prakse su preuzimanja postojećih prijevoda „od riječi do riječi“. Ustvari, treba biti precizniji: od riječi do riječi, s tim da se ponekad malo izmijeni red riječi. Zaključak koji bi se odatle mogao izvući glasi: ili su postojeći prijevodi bili loši zbog reda riječi, što bi bilo apsurdno, ili je izmjena reda riječi trebala da prikrije doslovno preuzimanja (čitaj: krađu) tuđih prijevoda. Međutim, notorna je činjenica da izmijenjen red riječi ne opoziva čin plagijarizma.