Arnautovićeva Suvremena filozofija kao najdrskiji plagijat svih vremena. DRUGI DIO

Poglavlje o Karlu Jaspersu doslovno prepisano od Danila Pejovića!

Koje god poglavlje ili odjeljak knjige Samira Arnautovića „Suvremena filozofija i filozofijsko nasljeđe“ da otvorimo nađemo da je prepisano iz hrestomatija Matice hrvatske koje su još sredinom prošlog stoljeća napisali i uredili ugledni hrvatski filozofi. U prvom dijelu smo iznijeli dokazni materijal o plagiranju teksta Danila Pejovića, posvećenog filozofiji Merleau-Pontyja, a u ovom dijelu iznosimo najupečatljivije primjere plagiranja istog ovog autora iz njegovog teksta posvećenog njemačkom filozofu Karlu Jaspersu. Ne treba ponovo napominjati da u Arnautovićevim fusnotama i bibliografiji navedenoj na kraju njegove knjige nema ni traga upućivanja bilo na hrestomatiju Danila Pejovića bilo na neku drugu hrestomatiju iz iste edicije.

Uvjerite se sami:

PRVI AKT PLAGIRANJA:

Danilo Pejović, Suvremena filozofija Zapada, Filozofska hrestomatija IX, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1979, str.98

Samir Arnautović, Suvremena filozofija i filozofijsko nasljeđe, Zenica, 2001, str. 37.

DRUGI AKT PLAGIRANJA:

Pejović str. 98

Arnautović, str. 37.

TREĆI AKT PLAGIRANJA:

 Pejović, str. 99

Arnautović, str. 38

ČETVRTI AKT PLAGIRANJA:

 Pejović, str. 101.

Arnautović str. 38.

PETI AKT PLAGIRANJA:

(. . .)

Pejović, 103-104.

 

Arnautović, str. 39.

ŠESTI AKT PLAGIRANJA:

 ( . . . )

Pejović, str. 104.

Arnautović, str.  39.

SEDMI AKT PLAGIRANJA:

Pejović, str. 105.

Arnautović, str. 39.

OSMI AKT PLAGIRANJA:

Pejović, str. 108.

Arnautović, str. 40.

---

KOMENTAR:

Ako uopće treba! Opet nas iznenađuje doslovnost plagiranja. Arnautoviće jedva uspijeva da parafrazira, iako ga ni to ne bi spasilo od optužbe za plagijarizam. On očito nije u stanju da dokuči smisao Pejovićevih rečenica i da, makar kao u prvom osnovne, to onda iskaže svojim riječima. Najviše što njegova pamet uspijeva postići jeste da promijeni red riječi i još umetne koju svoju riječ. Kakav nedostatak inteligencije!

Ima tu još nešto važno. Pretpostavimo da je Arnautović daleko bistriji i sposobniji i da je u plagiranju hrestomatija uspio da sve sadržaje pretoči u svoje rečenice bez ijedne jedine doslovne preuzete riječi. Opet bi bilo jasno kao dan da je plagijator. Znate zbog čega? Zbog scenarija kojeg se drži kao pijan plota. U mraku svog neznanja Arnautović je i kod Jaspersa i kod Merelau-Pontyja, kako ih je u svojoj hrestomatiji predstavio Danilo Pejović, ali i u svim drugim plagiranjima zagrebačkih hrestomatija, slijepo preuzeo „tok radnje“ ili „fabulu“. To se vidi iz već pruženog dokaznog materijala, ako se prati paginacija citata. Dakle, kako kod Pejovića ide jedna tema, pa druga tema, pa treća, itd., tako i kod Arnautovića ide nizanje tema. Bez ikakvog otklona, ikakvog prijelaza. Jedan isti scenarij tematskog tkanja nalazi se i kod Pejovića i kod Arnautovića. (Pretpostavljate da nismo mogli reći „kod obojice autora“). To je u Arnautovićevom izlaganju Merleau-Pontyja ispalo tragikomično. Ako je Pejović sredinom prošlog stoljeća smatrao da je važno predstaviti čitateljima šta je Merleau-Ponty mislio o dijalektici, Oktobarskoj revoluciji, radničkoj klasi i Staljinu, to je bilo povijesno relevantno. Kada Arnautović to danas preuzima i plagira u knjizi „Suvremena filozofija“, onda je to prava smijurija.