Ultimately kao vrhunska provala Samira Arnautovića

Dragi čitatelji,

stiglo je pismo čitatelja koji se odlučio da s nama igra igricu i našao je nekoliko vrhunskih besmislica koje nikako ne bi smjele da idu uz jednog pretendenta na vrhunsko znanje na UNSA kakvim sebe vidi Samir Arnautović.

Poštovana Marijana,

Evo sam se dao u zadaću rješavanja plitkog rebusa, koju ste nam velikodušno predložili. Uzeo sam za pouzdanu indikaciju riječ „ultimativno“ kod Arnautovića u njegovoj besmislenoj rečenici koja glasi: „Ona je ultimativno uglavnom znak faze filozofije.“

Koja je to besmislica na našem jeziku! Znam iz iskustva kada netko engleski prilog „ultimately“ prevede našom riječju „ultimativno“ da je to „provala“: ili da ne zna prevoditi ili da je to „posudio“ ili i jedno i drugo. Ovakvi parovi riječi se nazivaju „lažni parovi“ i nikada ne smiju ostati u preijevodu kao „ultimativan“ s obzirom da u našem jeziku ta riječ ima potpuno suprotno značenje od te riječi na engleskom jeziku.  Isto vrijedi i za riječ „education“ koju vrli prevoditelj jednom koristi ovako a jednom onako u istoj rečenici ili pak ostavlja englesku riječ na našem jeziku. Evo vam šaljem tri Arnautovićeva prijevoda koji su, dakle, obilježeni navodnicima. Nije riječ o plagiranim dijelovima teksta, ali su to pouzdani dokazi koliko taj čovjek nije u stanju niti jednu jedinu rečenicu ispravno prevesti. A odvažio se da „tumači“ djelo jednog od najvećih filozofa novijeg doba! Pa ovo je prvorazredni dilentatizam! Pogledajte i sami se uvjerite koja je to bruka i sramota. Da li je to itko iz redakcije Pregleda prije objavljivanja uopće i pročitao?

U tom smislu “filozofija vaspitanja nije čista relacija opće filozofije, premda je baš kod filozofa često tako bila tretirana. Ona je ultimativno uglavnom znak faze filozofije. Za nju je mišljenje proces obrazovanja kojim se postiže znanje, dok ovaj proces obrazovanja nije tek krajnost u akvizicijama znanja i relacionim formama umijeća. Ona pokušava integrirati znanje unutar održivih dispozicija i stavova. Nije suviše reči da obrazovanje jeste izvanredovito mišljenje kod kojeg jedinstvo znanja i vrednovanja aktualnog djela u aktualnom ponašanju jeste od prvenstvenog značaja.” . (Arnautovićeva fusnota 9)

„The philosophy of education is not a poor relation of general philosophy even though it is often so treated even by philosophers. It is ultimately the most significant phase of philosophy. For it is through the processes of education that knowledge is obtained, while these educational processes do not terminate in mere acquisition of knowledge and related forms of skill. They attempt to integrate the knowledge gained into enduring disposition and attitudes “

John Dewey, The Later Works of John Dewey, Volume 13, 1925-1953, 1938-1939, p. 282.

* * *

Na tom pravcu, “konačno, znanost i filozofija vaspitanja mogu i trebaju zajedno djelovati u pravcu prevladavanja raskola između znanja i djelovanja, između teorije i prakse, koji sada djeluju i socijalno i edukativno potpuno odvojeno i štetno”(Arnautović fusnota 10)

“Finally, the science and philosophy of education can and should work together in overcoming the split between knowledge and action, between theory and practice, which now affects both education and society so seriously and harmfully.”

John Dewey, The Later Works of John Dewey, Volume 13, 1925-1953, 1938-1939, p. 285.

* * *

Demokracija je apsurdnost koja vjeruje da je individualno kao individualno nemogućno; ovo je vjerovanje nemogućno ukoliko je inteligencija poštovana kao kozmička snaga, ne kao korištenje i aplikacija individualnih tendencija.” (Arnautović fusnota 1)

Democracy is an absurdity where faith in the individual as individual is impossible; and this faith is impossible when intelligence is regarded as a cosmic power, not an adjustment and application of individual tendencies.

John Dewey, The Middle Works, 1899-1924, Volume 4, p. 39.